PRIJELOMNO OTKRIĆE KOJE SPAŠAVA SVIJET: ZNANSTVENICI PROIZVELI ENZIM KOJI PROŽDIRE PLASTIKU!

Naučnici su slučajno stvorili mutirajući enzim koji razgrađuje plastične boce. Ovo prijelomno otkriće moglo bi pomoći riješiti globalni problem zagađenja plastikom te bi po prvi puta moglo postati moguće u…

Šta u Vareš donosi testiranje podvodnog rudarenja?

Od aprila 2018. godine u jezeru Nula u Varešu planira se vršiti testiranje prototipa bagera za podvodno rudarenje. Građanima Bosne i Hercegovine, prvenstveno Vareša VAMOS testiranje je predstavljeno kao "EU…

Bihaćko izvorište "Klokot" ugroženo kanalizacijom iz Hrvatske

Izvorište pitke vode Klokot, sa kojeg se snabdijeva gradski vodovod u Bihaću, ugroženo je kanalizacijskim i fekalnim vodama koje se ispuštaju u susjednoj Hrvatskoj, tvrde stručnjaci za hidrologiju u ovome…

Belize - Država koja se odrekla prihoda od nafte i plina

Karipska država Belize, prva je zemlja u razvoju koja je zabranila bušenje u okeanu, te izvlačenje nafte i plina. Ova zemlja odlučila je kako od potencijalne ekološke katastrofe želi zaštititi…

Broj 'zelenih' vozila na cestama nezaustavljivo raste

Svake godine se proda milion električnih vozila zahvaljujući vladinim poticajnim programima, smanjenju troškova baterija i novim modelima vozila koji su za sve širi spektar vozača. Predviđa da će do kraja…

Poziv na učešće u zimskom popisu i prebrojavanju ptica

Tokom januara 2018. godine udruženja „Naše ptice“ iz Sarajeva i „Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta“ iz Banjaluke u saradnji sa drugim udruženjima i pojedincima vrše zimsko brojanje sova (malih…

Mini Hidroelektrane - pogled iz Srbije

Mini hidroelektrane predstavljene su kao razvojna šansa za prelazak na održive izvore energije. Iza ovog dominantnog narativa krije se subvencionisani profit pojedinaca, nepoštovanje zakona i regulativa, uz narušavanje odnosa u…

Njemačka gradi 'svemirski' staklenik na Antarktiku

Naučnici iz Njemačkog svemirskog centra počeli su s montažom naprednog staklenika na Antarktiku, koji bi trebao odgovoriti mogu li se u svemiru uzgajati biljke i proizvoditi hrana. Prvo sjeme bit…

srijeda, 13 Decembar 2017 09:19

Nismo svi u istom (ekološkom) čamcu

S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali su kolege iz Slobodni Filozofski o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. 

 

Svakodnevnim političkim diskursom brojnih zemalja provlači se ideja o naizgled neograničenom ekonomskom rastu. U kakvom su odnosu ekonomski rast i ograničeni planetarni resursi?

Rasprave o ekološkim granicama ekonomske ekspanzije, odnosno širenju modernog kapitalističkog sustava proizvodnje i distribucije, vode se još od 1970-ih. Može se reći da već dugo baratamo temeljnim saznanjima o ovoj problematici. No, treba imati na umu da je o tim granicama moguće raspravljati samo u odnosu na konkretan sustav proizvodnje. Dakle, ekološka ograničenja variraju s obzirom na različite načine proizvodnje. Granice o kojima trenutno raspravljamo specifične su za širenje kapitalizma.

 

Klimatske promjene kojima svjedočimo predstavljaju jedan od glavnih izazova za opstanak čovječanstva. U kojoj je mjeri znanstveni konsenzus o njihovu pretežno antropogenom karakteru politički kooptiran od interesnih skupina koje aktivno održavaju status quo? Postoji li pored biološkog determinizma koji stoji u pozadini ideje o kolektivnoj krivnji cjelokupne ljudske vrste prostor za relevantnu političko-ekonomsku kritiku? Doprinosi li biološki determinizam masovnoj političkoj demobilizaciji?

Danas je poprilično razvijena ideja o kapitalocenu – govorimo li o klimatskim promjenama i misiji trenutnog ekonomskog sustava, živimo u razdoblju kada ljudska vrsta, u određenom smislu, doseže svoje granice. Međutim, govorom o ljudskoj vrsti kao cjelini, reproduciramo specifičan tip političke moći i statusa. Odgovornost ne može počivati na čitavom čovječanstvu, jer čovječanstvo u konkretnim terminima ne postoji. Bilo bi korisnije politizirati diskurse 
Kako bismo pronašli način da se politički suočimo s problemom klimatskih promjena, nužno je s etičkog diskursa o zajedničkoj odgovornosti prijeći na politička pitanja
koji problematiziraju kapitalističku misiju. Mi u zelenom pokretu ponekad zamišljamo sliku tonućeg čamca u kojem se svi nalazimo. No poanta je da zapravo nismo svi u istom čamcu. Dok su jedni u velikom čamcu, drugi se nalaze u vrlo malenom čamcu. Jedni su u motornom čamcu, dok su drugi bez motora. Postoje i oni kojima preostaje tek plivati. Također, neki posjeduju avion i mogu preletjeti katastrofu koja je rezultat klimatskih promjena.

 

Trebali bismo politizirati pitanje klimatskih promjena te jasno razlučiti tko mora preuzeti glavninu odgovornosti i promijeniti svoje djelovanje, način života, način proizvodnje itd., jer krivica ne leži na ljudskoj vrsti u cjelini. Kako bismo pronašli način da se politički suočimo s problemom klimatskih promjena, nužno je s etičkog diskursa o zajedničkoj odgovornosti prijeći na politička pitanja.

Europska javnost tek je 2015. godine postala svjesna migrantskih tokova. Koliko dugo ovaj proces traje i koji su njegovi uzroci? Pridaju li srednjostrujaški mediji dovoljno pozornosti posljedicama imperijalizma i kapitalizma, osobito kada je riječ o neprekidnim ratovima za ograničene resurse te posljedičnim ekološkim i demografskim krizama?

Migrantsko je pitanje u Europi trenutno vrlo relevantno i posvećuje mu se veliki dio pozornosti u medijima. Međutim, stvarnost je mnogo tragičnija, i za to vam mogu dati i primjer. Migracije se u Italiji praktički pretvaraju u biznis. U određenom smislu, smještaj izbjeglica je samoorganiziran i financira ga javna uprava. Pojedinci koji su se dosad bavili drukčijim poslovima, primjerice prodajom automobila, u potpunosti mijenjaju svoj poslovni model, jer za svakog imigranta/kinju kojem/oj osiguraju smještaj mogu dobiti trideset i pet eura dnevno. Pod krinkom etičke brige o migrantima, poduzeća i korporacije za smještaj tisuću migranata u nekom gradu dobivaju dnevno i po 3500 eura, što iznosi preko milijun eura godišnje. Dakle, tragedija nije ograničena isključivo na politički govor o migracijama i uzrocima migracija, već leži i u načinu na koji se svakodnevno suočavamo s ovim problemom u praksi. Iako se o migracijama konačno raspravlja u medijima i političkoj areni, tragično je kako se tome pristupa na terenu, a još je tragičnije što se smještaj izbjeglica počinje promatrati kao novi unosan posao.

 

Zagovornici teorije odrasta, na čelu s ekonomistom Sergeom Latoucheom, zalažu se za zaustavljanje ili smanjenje rasta u najrazvijenijim zapadnim zemljama, odnosno „ekonomiju negativnog rasta“ koja bi unutar kapitalizma trebala rezultirati ublažavanjem ekološke krize. Smatrate li da je to realistična opcija, s obzirom na interese multinacionalnih tvrtki koje operiraju unutar tržišnog sustava globalnog kapitalizma? Drugim riječima, je li ekološki prihvatljiva ekonomija ostvariva u kapitalizmu?

Za početak bih volio razjasniti tvrdnje zagovornika odrasta i naglasiti da se one ne tiču isključivo ekonomije, već i načina života ljudi. U ideološkim temeljima ekonomskog rasta stoji ideja prema kojoj potonji predstavlja jedini mogući put ka samoostvarenju i emancipaciji individue – pojedinac koji ima na umu vlastitu dobrobit i emancipaciju, u te svrhe mora mobilizirati što je moguće više resursa. Ideja odrasta dovodi u pitanje temeljnu ideju oslobođenja kroz ekonomski rast, čiji je utjecaj na zapadna industrijska društva, proizvodne sustave i ekonomski sustav u cjelini, posebice vidljiv danas, kada ekonomski rast proživljava svoju globalnu ideološku ekspanziju.

Dakle, poanta nije samo u osmišljavanju metoda pomoću kojih bi bilo moguće suziti ekonomiju – bitno je i na koji ćemo način revidirati vlastiti imaginarij, kako bismo kao individue koje su dio čovječanstva bili u stanju pronaći drukčiji smisao u našim životima. Trebali bismo prestati tražiti taj smisao u pokušaju mobilizacije što više resursa u svrhu individualnog suočavanja s tragedijom vlastita bivstvovanja. To je temeljno kreativno pitanje kojim se bavi ideja odrasta.
U ideološkim temeljima ekonomskog rasta stoji ideja prema kojoj potonji predstavlja jedini mogući put ka samoostvarenju i emancipaciji individue – pojedinac koji ima na umu vlastitu dobrobit i emancipaciju, u te svrhe mora mobilizirati što je moguće više resursa

 

Naravno, sve navedeno proizlazi iz kapitalističkih odnosa, koji počivaju na ekonomskom rastu. Tijekom proteklog stoljeća, u brojnim su slučajevima i socijalisti padali pod utjecaj ovog ekonomicizma i protežiranja ideje rasta, iako u današnje vrijeme i dalje nedvojbeno dominira kapitalistička varijanta naglaska na rastu.

 

Kao što sam već ustvrdio, potencijal prevazilaženja problema ekonomske ekspanzije u okviru zadanih ekoloških ograničenja ne leži u tome da čitava ljudska vrsta pritegne remen, već u činjenici da postoje različiti načini života te sustavi proizvodnje i potrošnje, koje treba iznova dovesti u pitanje ne bi li se promijenio društveni metabolizam pojedine regije, države ili kontinenta. U tome je srž problema.

 

Ne radi se o tipu rasprave u kojoj ćemo ustanoviti jasne kriterije i na njihovoj osnovi utvrditi jesu li razvijene zemlje suzile vlastitu ekonomiju, te mogu li nerazvijene zemlje povećati svoju materijalnost, odnosno društveni metabolizam. Napose, trebali bismo razotkriti ideološku pozadinu koja leži u temeljima reprezentacije ekonomskog rasta – ideju individue, konstruirane kroz liberalni imaginarij, koja ima temeljno pravo mobilizirati resurse u svrhu individualnog životnog užitka.

 

U tome leži osnovna preobrazba. Primjerice, ne mislim da će do promjene doći ako Italija donekle suzi svoju ekonomiju, Njemačka to učini u nešto većem omjeru, a Albanija svoju podigne na višu razinu. Trebali bismo ići u posve drugom smjeru, što podrazumijeva i drugu razinu rasprave, ali i drukčije razmišljanje o nama samima kao ljudskim bićima.

 

Priču o ekonomskom rastu redovito prati diskurs o nužnosti povećanja profitabilnosti. Kosi li se ova agenda s aktualnim trendovima stagnirajućih ili padajućih realnih nadnica, do kojih dolazi unatoč usporednim trendovima porasta radne produktivnosti? Kako zamišljate alternativni sustav koji bi odbacio principe neograničenog ekonomskog rasta i profitabilnosti, stopirajući pritom okolišnu devastaciju? Je li moguće preobraziti i staviti postojeće industrijske načine proizvodnje u službu interesa radnika umjesto kapitalista, a ipak očuvati okoliš?

Naravno, valjalo bi iznova osmisliti drukčiji tip proizvodnje. Ne bismo trebali dopustiti daljnje širenje kapitalističkih društvenih odnosa ako se slažemo da njihova ekspanzija ne bi smjela nastaviti obespravljivati milijune ljudi i ograničavati živote brojnih drugih bića s kojima još uvijek obitavamo na zajedničkoj planeti.

 

Međutim, vraćam se na već rečeno, ne radi se isključivo o tome kako iznova promisliti korporacije ili ekonomski sustav u cjelini, već i o načinu na koji iznova promišljamo o vlastitu životu. Ključno je u središte novoga imaginarija postaviti sustav društvene reprodukcije, 
Ključno je u središte novoga imaginarija postaviti sustav društvene reprodukcije, a ne sustav proizvodnje. Feministkinje u Europi i diljem svijeta još se od 1960-ih bave ovim iznimno važnim pitanjem pomaka u društvu od „brige o“ prema „brizi za“
a ne sustav proizvodnje. Feministkinje u Europi i diljem svijeta još se od 1960-ih bave ovim iznimno važnim pitanjem pomaka u društvu od „brige o“ prema „brizi za“.

 

Dakle, vrlo je važno rekonstruirati naš odnos prema afektivnom radu i ponovno ga postaviti u središte vlastitih života, kako bismo barem djelomično marginalizirali prostor unutar tržišnog sustava koji je posvećen proizvodnji. Također, nema sumnje da je potrebno naći načina da se osigura hegemoniju skrbi reproduktivne sfere.

 

Ovaj je proces dodatno otežan kapitalističkom dominacijom koja u najvećoj mjeri potiskuje važnost društvene reprodukcije, ali i puno dužom poviješću patrijarhata, odnosno dominacijom ideje o raspodjeli dužnosti vezanih uz brigu oko reprodukcije života. Ovo je glavni izazov. Istovremeno se odmičemo od proizvodnje, kao iznimno kapitalističke sfere, životnog imaginarija i društvenog sustava, te okrećemo prema temeljnoj ideji „brige za“, kao potencijalu nove nade u osobnim odnosima, odnosima u zajednici te odnosima s prirodom i ekosustavom. Trebali bismo iznova razmisliti o ovim pitanjima. Naravno, uspije li nam izvesti ovaj pomak, rezultat će biti sužavanje proizvodne sfere društva, što je od iznimne važnosti jer upravo unutar nje jača, i kontinuirano raste, većina društvenih nejednakosti.

  



Dijelovi intervjua prikazani su u prilogu o političkoj ekologiji osme epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 25.11.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV-u.

 

Prijava

Početna | O nama | Uslovi korištenja | Kontakt Copyright ©2014 mojaokolina.ba Dizajn: elt.design2012@gmail.com
Joomla 1.7 templates.